U današnjem društvu, suvremene tehnologije sastavni su dio života gotovo svake odrasle osobe pa tako i djeteta.

Možemo reći da je danas nezamisliv život bez ekrana u svojim raznim inačicama, od mobitela i računala do televizije. Danas se u istraživanjima i teorijama sustavno koristi izraz Screen Time, koji označava ukupno vrijeme koje osoba provodi pred malim ekranima – televizor, mobitel, tablet, računalo, igraće konzole i nešto slično (Alper, 2014). Rideout, Foehr i Roberts (2010) istraživanjem dolaze do podatka da djeca i mladi (8 – 18 godina) dnevno provode više od 7 i pol sati pred malim ekranima, a ako uzmemo u obzir paralelno korištenje (primjerice gledanje televizora dok koriste mobilni uređaj), brojka se penje na više od 10 sati dnevno.

Mediji mogu imati pozitivnu ulogu u odgoju, ako se odgovorno rabe, ali to se nažalost rijetko događa jer uglavnom djeca gledaju televiziju bez nadzora, a često i bez ikakva razmišljanja je li to za njih dobro i korisno. Djeca vrlo često ne razlikuju stvarnost od televizijskih slika, ne razumiju sadržaj slika i ne shvaćaju o čemu je tu zapravo riječ. Važno je znati da djeca najviše riječi nauče u interakciji s roditeljima (Zgrabljić Rotar, 2005).

Televizijski sadržaji mogu biti pozitivni, prosocijalni sadržaji, ali i štetni, tzv. isprazni sadržaji. Istraživanja su pokazala kako je televizija najjači masovni medij na svijetu uz internet, što ne čudi jer unatoč pojavljivanju novih medija kao što je internet, televizija je zadržala svoju prisutnost razvojem slike, zvuka, programa, oblika. Sve više se uvjeravamo kako djeca postaju sve nestrpljivija i sve žele odmah. Naravno takvom ponašanju naučila su preko medija televizije. U svijetu zabave prikazanom na televiziji, sve se odvija nerealno brzo. Glavni lik postiže uspjehe preko noći. Dijete izloženo takvim sadržajima, a u nedostatku životnog iskustva, pogrešno percipira svijet oko sebe, njegova ograničenja i mogućnosti. Dijete želi nešto odmah, istog trenutka kada je to zamislilo. Zašto? Zbog iznimno loše medijske obrade i pristupa problematici stvarnog svijeta. Nestrpljivost, razdražljivost i agresivan stav djeteta, proizlaze upravo iz televizijskog zabavnog sadržaja gdje se određeni društveni problemi prezentiraju na ironičan i iskrivljen način kojeg dijete nije u mogućnosti shvatiti. Televizija kao medij sadržajno šteti razvoju misaonih sposobnosti djeteta zbog pogrešne obrade i prezentacije stvarnog svijeta.

Teškoće u navikama spavanja najčešće su kod djece koja vrijeme uz medije provode uvečer (Garrison i sur., 2011; Paavonen i sur., 2006) i onima koji su izloženi nasilnim sadržajima (Garrison i sur., 2011) ili sadržajima namijenjenim odraslima (Paavonen i sur., 2006), a kao rizičan čimbenik ističe se i prisutnost televizije u spavaćoj sobi djeteta (Garrison i sur., 2011). Istraživanje Paavonen i sur. (2006) ukazalo je da za kvalitetu i trajanje spavanja nije važno samo aktivno gledanje televizije, već i pasivna izloženost, odnosno rad televizije u pozadini dok je pažnja djeteta posvećena drugim sadržajima. 

U nekim istraživanjima posebna pažnja usmjerena je na korištenje malih ekrana za vrijeme obroka ili neposredno prije spavanja. Pokazalo se da to kod djece stvara i određene navike i modele budućih ponašanja – točnije, šalje im poruku da je korištenje malih ekrana usko povezano s obavljanjem osnovnih životnih funkcija. Crowder i sur., (2012) u kvalitativnom istraživanju s roditeljima predškolske djece spoznaju da je jedan od glavnih razloga što roditelji maloj djeci daju elektroničke uređaje na korištenje upravo ideja da će lakše zaspati. S druge strane, stručnjaci preporučuju da cijela obitelj u određenim dijelovima dana, poput zajedničkog ručka i večere, proglasi „zonu bez tehnologije“, odnosno da se posvete međusobnom razgovoru (Reddy, 2015).

U potrazi za smjernicama roditelji, ali i druge osobe koje sudjeluju u životu djece, mogu se osloniti na preporuke Američke pedijatrijske akademije, razvijene temeljem dostupnih istraživanja o utjecaju suvremenih tehnologija na dječji razvoj i dobrobit, a koje smo objedinili u nastavku (Američka pedijatrijska akademija 2015, 2016, 2018; Brown, 2011):

• Kod starije djece postupno povećavajte vrijeme koje provode uz ekrane, ali imajte na umu da ono ne bi trebalo prelaziti dva sata dnevno
• Ugasite elektroničke uređaje kada ih ne koristite
• Postavite pravila o količini vremena uz ekrane, primjerenim sadržajima i vremenu kada su oni dopušteni
• Osigurajte zajedničko vrijeme za obitelj bez ekrana (npr. tijekom igre i zajedničkih obroka)
• Izbjegavajte korištenje vremena uz ekrane sat vremena prije spavanja
• Izbjegavajte izloženost djece sadržajima ne primjerenima dobi, kao što su agresivni, seksualni i zastrašujući sadržaji, ili jako dinamični sadržaji koje dijete ne razumije, a koji djeluju preplavljujuće
• Ograničite izloženost djece marketinškim sadržajima i pomozite im razumjeti njegovu prirodu
• Potičite konstruktivnu upotrebu digitalnih medija kroz edukativne sadržaje i aktivnosti
• Budite prisutni uz djecu dok koriste digitalne medije, kako biste imali uvid u njihove aktivnosti i mogli ih usmjeravati
• Zajedno s djecom koristite digitalne medije, kako biste upoznali njihove navike i interese, pratili njihove aktivnosti i sadržaje kojima su izloženi te im pomogli razumjeti sadržaje i primijeniti znanja kojima su izloženi
• Izbjegavajte postavljanje televizije, igraćih konzola i drugih digitalnih uređaja u spavaću sobu djeteta, kako biste lakše pratili i ograničavali njihovo korištenje
• Upoznajte se s aplikacijama, video igrama i drugim vrstama sadržaja koje vaše dijete koristi, birajte aplikacije prilagođene djeci i one edukativnog sadržaja, pri čemu ih najprije istražite na stranicama organizacija kao što je Common Sense Media
• Obratite pažnju na vlastite navike upotrebe elektroničkih uređaja i načine provođenja slobodnog vremena – budite dobar primjer djeci
• Istražite različite načine na koje možete umiriti dijete i poticati razvoj njegovih strategija suočavanja i izbjegavajte korištenje malih ekrana u tu svrhu
• Osigurajte dovoljno vremena u slobodnoj igri, igri na otvorenom, čitanju djetetu i drugim razvojno poticajnim aktivnostima

POPIS KORIŠTENIH IZVORA:

https://www.poliklinika-djeca.hr/publikacije/zivjeti-zajedno-u-svijetu-koji-ne-poznajemo-roditeljstvo-i-odrastanje-uz-suvremene-tehnologije-u-predskolskoj-dobi/

Mužić J. (2014.) Štetan utjecaj virtualnoga svijeta na djecu, pregledni članak

Roje Đapić M., Buljan Flander G., Selak Bagarić E. (2020.) Mala djeca pred malim ekranima: Hrvatska u odnosu na Europu i svijet, izvorni znanstveni rad

Amela Muftić Župan